Home / Izložba /
Prostor Histra
Panoramske snimke histarskih gradina
Poluotok Istra nosi naziv po Histrima, njegovim željeznodobnim stanovnicima. O narodu Histra i Istri saznajemo iz raznih sačuvanih odlomaka tekstova antičkih pisaca već od 6. st. pr. Kr. Najranija je vijest zapisana kod Hekateja iz Mileta, koji u svom "Obilasku zemlje" navodi narod Histra u Jonskom zaljevu, kako se u to vrijeme nazivao Jadran.
Istru zemljopisno prema kontinentu određuju na istoku zaljev Preluka, sjeverno masiv Ćićarije, a zapadno zaljev Milja (Muggia). Međutim, etnički prostor Histra nije prekrivao cijeli Poluotok. Po dosadašnjim podacima, njihov je prostor bio ograničen na zapadu rijekom Rižanom, zatim sjeverno i sjeveroistočno masivom Ćićarije i obroncima Učke te na istoku rijekom Rašom, koja je predstavljala etničku granicu prema Liburnima. Naravno, postoji mogućnost mijenjanja granice u smislu osvajanja i djelovanja Histra izvan tako određenog etničkog prostora. Granica koju smo označili kao etničku poklapa se i s Ptolomejevom granicom Istre, odnosno administrativnom granicom carske rimske Istre, koja je između 18. i 12. g. pr. Kr. uključena u X. italsku regiju, zajedno s Venetom.

Histri u Istri

Pojavu Histra na ovim prostorima vežemo za velike promjene koje su se dogodile tijekom 12. st. pr. Kr. U to vrijeme, po trenutačnim spoznajama, brončanodobni starosjedioci Istre i osnivači utvrđenih gradina - castelliera odjednom nestaju. Na mnogim gradinama prestaje život, ali se na drugima nastavlja, a pretpostavlja se da je došlo i do osnivanja novih naselja istog tipa. Najveća i(li) najizrazitija promjena koja preplavljuje veći dio Poluotoka jest ona u načinu pokopa.
Umjesto u brončano doba uobičajenog pokopa inhumacijom, odjednom se pojavljuje obred incineracije - spaljivanje pokojnika, koji postaje isključiv kroz cijelo tisućljeće prije Krista. Naselja - gradine Histra koje do sada poznajemo određuju upravo žarne nekropole. One se obično nalaze u neposrednoj blizini gradina ili čak unutar prostora naselja opasanih kamenim bedemima. Poznajemo položaj samo 29 žarnih željeznodobnih nekropola, od kojih je tek manji broj bio iskopavan.

Oblikovanje kulture Histra

U kasnom brončanom dobu (13. - 12. st. pr. Kr.) veći dio središnje Europe preplavila je tzv. kultura žarnih polja ili kultura polja sa žarama. Osim obreda spaljivanja pokojnika, cijeli je prostor bio povezan sličnim načinom izražavanja, oblikovanja i ornamentiranja keramike te drugih uporabnih predmeta, koji su se prenosili kontaktima i na velike udaljenosti. Nosioci kulture žarnih polja, neodređene etničke pripadnosti, prodrli su na prostor Istre s područja sjeverozapadne Hrvatske i onog sjeverno od Alpa, što je datirano prestankom života na brončanodobnim gradinama tijekom 12. st. pr. Kr., ali i pojavom prvih žarnih ukopa na području značajnih nekropola kao što su Nezakcij, Limska gradina, Picugi i Pula. Na tim se nekropolama prati kontinuirano pokapanje sve do prvih sukoba s Rimljanima. To znači da su nosioci kulture žarnih polja predstavljali osnovnu komponentu u oblikovanju kulture koja se zatim razvijala kroz cijelo prvo tisućljeće prije Krista i koju možemo identificirati s Histrima.
Sigurno je u tome bila važna i brončanodobna komponenta starosjedilaca, koju prepoznajemo u nekim oblicima keramike ili u detaljima grobnih konstrukcija.
Prema tome, najviše podataka o Histrima, o njihovoj kulturi, kontaktima s drugim susjednim ili udaljenijim krajevima, društvenom uređenju, religiji i slično, saznajemo iz predmeta otkrivenih u njihovim nekropolama.