Home / Izložba /
Nekropole Histra
Žarne nekropole smještene su uz glavne prilaze ili ulaze u naselja (Picugi, Kaštel kod Buja), često i unutar bedema (Nezakcij, Sv. Martin kod Tara, Sv. Martin nad Limom, Pula). Spaljivanje pokojnika se obavljalo na posebnim prostorima, ustrinima (Limska gradina, Nezakcij, Beram), u blizini ili čak na samom mjestu pokopa (Pula, Nezakcij). Ostaci pokojnika su zatim brižljivo sakupljani iz pepela i zajedno s ostacima nakita ili dijelova odjeće stavljani u grobne žare - urne. Često su dodavani i posebni prilozi, ovisno o statusu pokojnika, najčešće namjerno lomljeni ili deformirani.
Posebno je važan podatak dobiven analizom koštanih ostataka pokojnika iz nekropole Kaštela kod Buja, gdje je prvi put primijećeno korištenje iste urne za pokop više osoba. Ne znamo još je li se radilo o istovremenim ili naknadnim ukopima.
Oblici grobnih konstrukcija se ponavljaju, a najčešće ovise o uvjetima na terenu. Tako žare ili samo spaljene kosti mogu biti položene:
na zemlju i prekrivene kamenjem,
u jednostavno iskopanu jamu u zemlji ili uklesanu u kamenu, a žare su učvršćene i prekrivene pločama,
u mali četvrtasti sanduk - škrinju, sastavljen od ploča vapnenca, koji predstavlja jednu od češćih grobnih konstrukcija,
u grobnice većih dimenzija, sklopljene od većih kamenih ploča, okružene zidovima i prekrivene većim poklopnicama; rijetke su, ali posebno značajne, a izuzetni prilozi u njima obično ističu status pokojnika.
Navedene grobne konstrukcije često su sadržavale više urni te time predstavljale porodične grobnice.
Zabilježeno je grupiranje grobova i grobnica, kao i podjela nekropole suhozidima na manje površine, koje su mogle pripadati posebnim skupinama, rodovima ili porodicama.
Vrlo su rijetko prilikom arheoloških istraživanja zabilježene površinske oznake pojedinih grobova.
U izgledu željeznodobnih žarnih nekropola često primjećujemo nastavak starije, brončanodobne tradicije. Na primjer, brončanodobne nekropole, kao što su Vrčin ili Gradina na V. Brijunu, također su smještene uz gradinski bedem i uz ulaz u naselje. Te iste nekropole imaju zidovima odijeljena manja grobna polja; u grobnicama oblika škrinje, sastavljenim od ploča, često se naknadno pokapalo više pokojnika. Brončanodobne grobnice imaju dno prekriveno slojem sitnog šljunka ili su ispunjene sitnim kamenjem, što je čest slučaj i kod željeznodobnih grobova.
Na području nekropola obavljani su posebni obredi ili žrtvovanja. Potvrđuju to i tragovi - značajni paljevinski slojevi s brojnim ostacima spaljenih i lomljenih životinjskih kosti te brojni ulomci raznih oblika keramičkog posuđa. Uz pogrebne obrede često se povezuju nalazi kamenih ploča ili blokova s uklesanim polukružnim udubljenjima; ti su blokovi možda korišteni za libacije, odnosno žrtve ljevanice.