Home / Izložba /
Naselja i svakodnevni život
Na području Istre, kroz razdoblje brončanog doba nastala su brojna naselja gradinskog tipa, zaštićena suhozidanim bedemima. Danas na području poluotoka poznajemo položaj oko 330 gradina. Da su bila nastanjena kroz željezno doba znamo za njih 29, uz koja su dokumentirane žarne nekropole, i još nekoliko na kojima su površinski pronađeni ulomci importirane željeznodobne keramike. Prodor nositelja kulture žarnih polja, koje identificiramo s Histrima, uzrokovali su prestanak života na brojnim brončanodobnim gradinama, dok su druga nastavila živjeti, a pretpostavlja se i osnivanje novih gradina. Brončanodobne gradine, pa tako i one koje su nastavile život kroz željeznodoba organizirane su na odabranim strateškim mjestima, koja su zaštićena jakim suhozidanim bedemima, prilagođenim prirodnim zahtjevima terena. Smještene su na vrhovima kupastih brežuljaka opasane kružnim vijencem zidina, na platoima jezičaka nad dolinama ili uz more, gdje su zidine sagrađene samo na pristupačnijim mjestima. U predjelima bez izrazitih uzvisina, birani su položaji koji su okruženi vrtačama, koje čine dio obrambenog sustava.
Kamen za gradnju bedema dobivan je niveliranjem vrhova brda i stvaranjem terasa na padinama, čime je uređen prostor za gradnju nastambi i drugih objekata. Brončanodobne kuće imale su pravokutne kamene temelje, dok je ostatak nastambe vjerojatno građen šibljem i zemljanim premazom. Krovovi su mogli biti prekriveni trstikom, šindrom ili tankim kamenim pločama. Takvi su detalji poznati za kuće istraživane na brončanodobnoj gradini Monkodonja kod Rovinja, koja je prestala živjeti u 12. st.pr. Kr., upravo u vrijeme prodora nositelja kulture žarnih polja. Željeznodobne kuće na području Istre bile su nepoznate do nedavnih iskopavanja na području Pule; 2007. uz temelje zgrade Atrheološkog muzeja Istre i 2009. na području četvrti sv. Teodora. Uz temelj zgrade AMI istražen je dio kuće izgrađene na klesanjem zaravnatoj matičnoj stijeni. Pod je bio prekriven slojem nabijene i zaglađene zemlje. Uz dio kamenog zida kuće bila je ugrađena mala peć, oblikovana glinom s raznim organskim primjesama, na kojoj se pripremala hrana. Oko nje su sakupljani brojni ostaci ishrane (domaće životinje, rjeđe divljač, brojne ribe, školjke i puževi). U pepelu unutar peći nalazilo se dvadesetak minijaturnih keramičkih posuda, uz dva podloška za oslanjanje posuda. Pored raznih oblika keramike za pripremu i čuvanje hrane (lonci, pladnjevi, peke i sl.), izgleda da su se stanovnici te kuće bavili izradom keramike, tkanjem, izradom ribarskih mreža, odlazili u lov i ribolov a obrađivali su i zemlju, jer su pronađeni alati i pribor, potrebni za takve aktivnosti. Kuća datirana u 9./8. st.pr. Kr., uništena je požarom, ali je nad njom odmah izgrađena druga, od koje su istraženi dijelovi dva temeljna zida, a na mjestu prethodne peći bio je postavljen visoki pithos. U željeznodobnim kućama su se obično nalazila otvorena ognjišta slična onom iz četvrti sv. Teodora (4. st.pr. Kr.), na kojima su koristili razne oblike prijeklada i kozica, kojima su čuvali žar i oslanjali posude ili ražnjeve za pripremu hrane. Prijekladi su ponekad ukrašavani ovnovim glavama, koje su možda štitile kuće i zdravlje ukućana
Osnovna djelatnost Histra bilo je stočarstvo, zatim i zemljoradnja, lov i ribolov a uz to su se bavili i raznim zanatima.
Iz Nezakcija potječe rekonstruirana peć za keramiku.
Obradom kosti i roga izrađivane su razne alatke i dijelovi nakita.
Bavili su se tkanjem, što označavaju prilozi u ženskim grobovima, kao što su keramički pršljenovi za preslice, kalemovi za namatanje niti, utezi za tkalačke stanove, češljevi za zbijanje niti pri tkanju i sl.
Obrađivali su metal. Lijevanjem u kalupima i kovanjem željeza izrađivani su novi predmeti, ali su isto tako često popravljali krpanjem, limovima i zakovicama, dragocjeno brončano posuđe. Na području Tivolija, sjeverno od Pule, pronađena je ostava oštećenog oružja, koja je mogla pripadati nekom putujućem majstoru. Sadržavala je nekoliko oštećenih brončanih koplja, dio sjekire i brojna željezna koplja, dio mahaire i sl., koji su se mogli preraditi i oblikovati u nove alatke ili oružje. Olovnim i kositrenim sponama, kao i tankim brončanim trakama krpana je i luksuzna slikana keramika.
Bili su vješti u obradi kamena, koji je korišten za gradnju naselja i nekropola, a posebnu vještinu su iskazali u oblikovanju skulptura i geometrijskih reljefa na pločama i žrtvenicima iz Nezakcija.
Zemljopisni položaj Istre, na kraju jednog od kopnenih ili početku pomorskog trgovačkog puta, ili obratno, između kontinenta i mediterana, uvjetovao je pomorsku i posredničku-trgovačku aktivnost Histra. Istre su se doticali putovi trgovine jantarom i kositrom, po čemu su dobili naziv Jantarski i Kositreni otoci u njenoj blizini. Antički pisci, posebno Plinije Stariji, poznaje istarske kamenice – ostrige, grubu ovčju vunu i javor, koji su mogli biti korišteni u razmjenama i u ranijim razdobljima. O vještini u gradnji plovila šivanjem (serillae, seriliae), kao i o gusarenju Jadranom, zajedno s Liburnima, poručuju nam antički pisci. Dokaz njihove aktivnosti na moru, su brojni predmeti prekomorskog porijekla priloženi u grobnicama najbogatijih Histra. Gusarenje je kroz željezno doba bila sasvim legitimna aktivnost, vezana uz trgovinu, ali vjerojatno isto tako uz kontrolu dijela Jadrana pred obalama Istre. Posebno je važan prikaz pomorske bitke na situli iz Nezakcija, na kojoj je realistički prikazan neki događaj na moru važan za vlasnika situle. On je možda u sudjelovao u sukobu ili je čak bio vlasnik prikazanog broda.