Home / Izložba /
Kultura Histra kroz vrijeme
Osnova duhovne kulture istarskog željeznog doba izraz je kulture grobnih polja sa žarama. Za dataciju početka pojave žarnih grobova najznačajniji je skroman grob br. 19 iz Limske gradine. Mala žara s karakterističnim ukrasom, sadržavala je brončanu iglu tipa Fontanella Mantovana, koja je na prostoru sjeverne Italije, gdje se češće pojavljuje, datirana u razdoblje 13.-12. do 11. st. pr. Kr.
Na zatečenom likovnom, srednjebrončanodobnom supstratu, od 12. do 10. st. pr. Kr., razvio se novi način ukrašavanja keramike.Već od ranije poznati ukrasni motivi, kao što su plastične bradavice, sada i koncentrične kanelure, urezane linije i utisnute točke, pojavljuju se na posudama oblika šalice s visokom ručkom, koje se koriste kao grobne žare. Ubrzo se pojavljuje i karakteristično blago, najčešće koso kaneliranje istog oblika posuda.
Oblici nakita koji prevladavaju u ovom razdoblju u Istri, pojavljuju se na vrlo širokom prostoru, od Poljske na sjeveru do južnih prostora zapadne obale Jadrana. Tipične su brončane narukvice C ili V presjeka, spiralne narukvice trokutastog presjeka, horizontalno narebrene manžete, višestruki torquesi, sitne koštane perlice, spiralno-naočalasti privjesci, brončani gumbi kojima je ukrašavana odjeća, prve perle od staklene paste i sl.
Oružje ili oruđe, je slabo poznato. U grobovima u Nezakciju, Puli i Bermu, bio je priložen kratki mač s trokutastom bazom za nasađivanje ručke. Nekoliko brončanih sjekira sa zaliscima iz Monte Maestà činile su dijelove ostave. Međutim, važan je nalaz jedne željezne sjekire s ručicama iz Pećine na Gradini kod Premanture, koja predstavlja najstariji željezni predmet u Istri. Može se datirati na prijelaz 11. u 10. st. pr. Kr.
Sasvim novi oblici grobnih urni kao i način ukrašavanja, pojavljuju se kroz 9. i 8. st. pr. Kr.
Među prevladavajućim tekućim geometrijskim ukrasima, koji po grčkom protogeometrijskom i geometrijskom ukusu prekrivaju veće dijelove tijela i ušća urni oblika trbušastih vrčeva, pojavljuju se nizovi stiliziranih prikaza močvarnih ptica. Ukrašavanje je izvedeno pseudovrpčastim utiskivanjem, urezivanjem i ispunjavanjem tragova bijelom inkrustacijom, ali i slikanjem i cinčanim listićima. Oblici posuda, kao i ukrasni motivi, u Istri se sada pojavljuju kao povratni val kulture žarnih polja, oblikovan u vilanovskoj kulturi Apeninskog poluotoka.
Osim ptica, na jednoj se posudi iz Picuga pojavljuje prikaz niza jelena, a samo na jednom ulomku iz Nezakcija može se prepoznati stilizirani ljudski lik. Ista sintaksa gustog ukrašavanja primjenjuje se i graviranjem na raznim brončanim predmetima: širokim manžetama od tankog lima, trakastim narukvicama sa suženjem, noževima i pločastim glavama igala. Isti geometrijski motivi, ali uklesani u kamenu, pojavljuju se na nezakcijskim spomenicima.
Motiv močvarnih ptica u kompoziciji Sunčeve lađe, prikazan je iskucanim nizovima točaka na brončanoj situli tipa Hajdùböszörmeny iz Picuga. Močvarne ptice predstavljaju jedan od simbola kulture žarnih polja, simbol sunca, ali se mogu tumačiti i kao pojednostavljeni prikaz božice Potniae Theron – gospodarice životinja, uz koju se inače takve ptice pojavljuju kao atributi.
Istovremeno s grobnim žarama oblika trbušastog vrča, pojavljuju se i žare oblika trbušastog lonca s uvijenim ušćem, bez vrata. Najčešće su ukrašene reljefnim spiralama, meandrima, valovnicama i sl.
Značajna je posuda istog oblika iz Kaštelira kod Nove Vasi, koja je na ramenu ukrašena nizom reljefnih konjića. Način prikaza konja sa zrakastom grivom, blizak je prikazima na etruščanskim okruglim brončanim štitovima i čuturama
Već od 9. st. pr. Kr. započinju intenzivni kontakti s venetskim svijetom sjeveroistočne Italije (brončani noževi, ukrasne igle), i s Picenom (ukrasne igle, posude tipa kothon). Krajem 8. st. pr. Kr. pojavljuju se keramičke posude situlastog oblika i one tipa timavo s područja Veneta. Većim dijelom su uvezene, ali se mogu prepoznati i lokalne imitacije.
Tijekom 8. st. pr. Kr., pojavljuje se prva importirana keramika s područja južne Etrurije, kao i brojnija oslikana daunijska srednje geometrijska, ili japygijska geometrijska keramika. Od tada se mogu pratiti kontinuirani kontakti Istre s Daunijom, kao i drugim zonama zapadne obale Jadrana, sve do posljednjih stoljeća stare ere.
Prisutnost Histra na moru, kao i sam zemljopisni položaj poluotoka, doprinijeli su uspostavi neke vrste koridora razmjene između italskog prostora i jugoistočnog predalpskog prostora (današnja Dolenjska), do kojeg je stizala daunijska keramika, dok je u suprotnom smjeru vjerojatno putovala željezna rudača.
Simboli moći kao što je malo žezlo iz Nezakcija i brončane lepeze iz Nezakcija, Picuga i Berma (kraj 8.- 7. st.pr.Kr.), govore o kontaktima s villanovskim i etruščanskim svijetom.
U isto vrijeme u Istri ratnici koriste konični oblik kacige, kakav je poznat na prostoru Dolenjske na jednoj strani i na prostoru Picena i u Verrucchiju na drugoj. U istarskim nekropolama Picugi i Beram, takve su kacige postale grobne žare.
Importirani, strani predmeti, predstavljali su prestižnu robu kojom je raspolagala elita. Do takvih su predmeta mogli doći trgovinom – razmjenom, poklonima ali i gusarenjem, po čemu se Histri spominju u pisanim izvorima, zajedno s Liburnima. Iz antičkih izvora saznajemo da su gradili brodove šivanjem. Plovila građena na takav način su zvana serillae ili seriliae, bila su poznata na raznim područjima Mediterana. Jedno prapovijesno plovilo građeno na takav način već se nekoliko godina istražuje u uvali Zambratija kod Umaga.
O prisutnosti Histra na moru govori i realistički prikaz pomorske bitke, broda s veslačima i ratnicima uz uobičajene druge scene (prikaz lova, oranja, svečane povorke) na brončanoj situli iz grobnice istražene 1981. godine u Nezakciju. Takav je prikaz mogao biti izrađen po narudžbi i od majstora koji su obilazili kneževska središta.
Od 7. st. pr. Kr. na dalje, teško možemo izdvojiti tipično histarske izrađevine. U nekropolama se pojavljuju žare izrađene vrlo površno i slabo pečene, najvjerojatnije lokalne izrade, uz kvalitetno oblikovanu keramiku iz venetskih ili svetolucijskih radionica: konične situlaste posude i one mlađe u obliku kaleža. Među nakitom posebnost predstavlja ukrasna željezna igla s brončanom glavom oblikovanom nizom kuglica. Čest je nakit izrađen od jednostavne brončane žice: spiralno savijene narukvice, ogrlice, narukvice i naušnice od žice s krajevima oblikovanim u ušicu i kvačicu. Par takvih naušnica iz Kaštela kod Buja, imao je po jednu jantarnu perlu. Istovremene su također cjevaste ogrlice i narukvice izrađene savijanjem tankog brončanog lima.
Tipovi brončanih fibula, koji se kroz vrijeme s modom postepeno mijenjaju, odgovaraju oblicima koji se pojavljuju na širem području, najčešće jugoistočno predalpskom, svetolucijskom i venetskom.
Od 6. st. pr. Kr. postaju češći figuralni prikazi, u oblikovanju privjesaka, fibula u ukrašavanju brončanih situla, koje su na području Istre pronađene samo u Nezakciju i samo u dvjema najbogatijim grobnicama.
Uz uobičajenu daunijsku keramiku, krajem 6. st. u gornji Jadran prodiru Grci, pa se tako i njihova luksuzna crnofiguralna i kasnije crvenofiguralna keramika pojavljuju i na području Istre.
Krajem 6. i kroz 5. st. na području sjevernog Jadrana, pa tako i u Istri, osjeća se keltska opasnost, zbog čega se nastaje tzv. horizont ratničkih grobova. U nezakcijskoj grobnici istraženoj 1981., položena su duga željezna koplja, pilumi i negovske kacige slovenskog tipa i tipa Sanzeno, koje se pojavljuju nešto kasnije. Obogaćuje se repertoar posuda koje se koriste uz bankete ili simpozije. Uz grčku i daunijsku slikanu keramike, pojavljuju se brončane posude etruščanskog (stamnoi, cista s graviranim ukrasom), velikogrčkoh ili grčkog porijekla (zvonolike situle), koji predstavljaju dio raskošnog pribora za konzumaciju vina.
Kroz 4. st. pr. Kr. pojavljuju se posljednje situle ukrašene jednim figuralnim frizom (povorke četveronožnih životinja, ptice, ljudi). Među nakitom se ističe pojava srebrnih naušnica s S oblikovanim zaključkom, pod utjecajem venetskog prostora. Nastavak uvoza venetske keramike označava pojava sive keramike, posebno zdjela i tarionika. Istovremeno je prihvaćen nakit koji proizlazi iz liburnskih i helenističkih radionica liburnskog prostora: srebrne pločaste i certosoidne fibule, potkovaste naušnice i narukvice, antropomorfni privjesci i sl. Nastavlja se import raznih oblika crvenofiguralne keramike iz atičkih, južnoitalskih i sjevernojadranskih radionica. Osim oblika za konzumiranje vina, umjesto ranijih loptastih daunijskih kratera, koriste se novi zvonoliki krateri u kojima se vino miješalo s vodom i začinima.
Kroz helenističko razdoblje počinje prevladavati keramika Gnathia tipa iz južnoitalskih radionica, ali i viških: krateri, skyphosi, olpae i sl. Zatim su brojni nalazi reljefne keramike, koja se proizvodila duž istočne obale Jadrana: krateri i čaše.
Keltski su nalazi na području Istre vrlo rijetki. Do sada su to samo valovita brončana narukvica iz Vrčina i staklena narukvica iz Kaštelira kod Nove Vasi. Ipak do Istre posredno stiže latenski ukus: ulomak torquesa s čvorom. A tako nastaju i fibule srednjolatenske sheme, tipa Kastav i one kasnolatenske sheme tipa Picugi. Zatim se do kraja stare ere pojavljuje niz tipova fibula koje predstavljaju već internacionalne oblike, koji se šire aquilejskom trgovinom.
Nedavno je otkriven najmlađi žarni histarski grob u podnožju kaštela Stari Lupoglav kod Mariškići, datiran u 3. st. pr. Kr. Bio je oštećen, ali smo ipak saznali kako je sadržavao ostatke dvaju pokojnika, u žarama vrlo površne izrade, dok je prilog bila jedna gnathia olpa. Sakupljeni su dijelovi nošnje i staklene perlice oštećene u vatri. Među njima je važan nalaz gumba tipa Vinica, inače rijedak na području Istre.