Home / Izložba /
Grobnice nezakcijskih kneževa
Nezakcijska nekropola se ističe po bogatstvu grobnih priloga u odnosu na druge do sada poznate nekropole. Unutar te nekropole ističu se dvije izuzetno bogate grobnice s nagomilanim predmetima prestižne vrijednosti. Jedna je grobnica označena brojem I/12, a druga je istražena 1981. godine u temeljima rimskog hrama B. Obje su uz grobne žare imale priložene brojne keramičke posude različitog porijekla (Veneto, Daunija, Grčka, južna Italija – Velika Grčka, etruščanski sjeverni Jadran i sl.), više brončanih posuda različitog oblika (kotlići s dvojnokrižnim atašama, šalice, ciste, situle). Među keramikom se ističu crnofiguralni atički vrčevi, a među brončanim posudama figuralno ukrašene situle.
Da se radi o elitnim grupama govore i drugi grobni prilozi kao brončano žezlo, lepeze, ručke brončanih ražnjeva. Centralna žara u grobnici I/12, bila je kamena (nije sačuvana), sadržavala je koštanu skulpturicu konjanika, veliku fibulu s koštanim perlama i nekoliko drugih brončanih fibula. Iznad kamene urne bile su postavljene dvije željezne mahaire, a oko nje brojne posude i žare u tri razine. Prisutnost fibula u kamenoj žari govore o ženskoj osobi koja je morala imati poseban status.

Kameni spomenici iz Nezakcija

Poseban značaj u izrazu duhovne, religiozne sfere svijeta Histra imaju kameni reljefi i puna plastika – skulpture iz Nezakcija.
U sitnozrnatom vapnencu, koji najvjerojatnije potječe iz kamenoloma kod Marčane izrađene su ploče s uklesanim tekućim spiralama u raznim kombinacijama, s motivom svastike koji prekriva površinu ploča, šrafiranim "S" motivom i trokutima, s cik-cak trakama, motivom ptičje stope i slova omega.
Iz istog su kamena u punoj plastici izrađeni torza mladića, konjanik, ženska glava, glava konja i žrtvenici. Najveća je skulptura veliki pravokutni blok na kojem je u visokom reljefu prikazana žena s djetetom - kourotrophos.
Ulomci na kojima je objedinjen reljefni geometrijski ukras s punom plastikom i figuracijom, imaju posebnu važnost jer dokazuju istovremenost njihove pojave.
Sve su skulpture nađene u sekundarnom položaju, najčešće u južnom dijelu nezakcijske nekropole, u zonama I, IV i V, kao i na širem prostoru naselja, što otežava određivanje namjene i njihovu dataciju.
Ovim se spomenicima bavio cijeli niz znanstvenika, a najčešći zaključak jest da su ploče ukrašene geometrijskim motivima mogle nastati od sredine 7. st. pr. Kr., dok se za skulpture predlaže datacija od druge polovice 6. st. pr. Kr. Srednjojadranski i etruščanski prostor smatraju se kao poticajni, izvorni za nastanak nezakcijskih spomenika.
Neki autori smatraju da se radi o grobnim spomenicima, odnosno da su ploče bile dijelovi grobnih škrinja, kao i nadgrobne stele, dok bi velike skulpture konjanika i kourotrophos mogle predstavljati dio nekog grobljanskog hrama.
Moguće je da je i u Nezakciju prihvaćena ideja hrama posvećenog kultu pokojnika ili mrtvih, kakvi su poznati iz južne Italije. Mjesto gdje su se ostavljali ex voto s prikazima konjanika, heroiziranih pokojnika.
Za tumačenje nezakcijskih skulptura, kao i drugih srednjojadranskih skulptura, značajne su dvije tirenske skulpture iz Casale Marittima, datirane u drugu polovicu 7. st. pr. Kr. Interpretirane su kao prikazi predaka pokojnika. S tog područja stižu utjecaji za nastanak statua-stela na jadranskoj obali središnje Italije. Karakteristični položaj ruku na tirenskim skulpturama, kao i na onima s jadranskog prostora, tumači se kao znak ranga pokojnika. Isto vrijedi za nezakcijske itifalične skulpture, koje se uz to tumače kao posredne između skulptura središnje Italije i skulpture iz Hirschlandena, koja je nastala u drugoj polovici 6. st. pr. Kr.
Prikaz skulptura može se tumačiti kao božansku sferu u kojoj dominira muškarac a žena je ktonski simbol, simbol plodnosti i vječnog života, odnosno žensko božanstvo u smislu Magne Mater i grčkih božanstava Gaije ili Rheije. Ove sličnosti u minijaturnoj, kao i u monumentalnoj skulpturi između Vača, Nezakcija, Preneste i Picenuma, kako tumači Teržan, ukazuju na zajedničku ideološku osnovu mitološkog sadržaja, što ne može biti samo materijalne prirode, već je pokazatelj zajedničkog bogatstva vjerovanja i mitoloških priča na objema obalama Jadrana i njihovim zaleđima. U pogrebnom okviru su zatim zajednički religiozni prikazi heroiziranja i apoteoze ratnika, kneževa i umrlih heroja.